Ručni rad, najpoznatiji i najrašireniji na području Slavonije, tradicionalna tehnika veza, korištena za urešavanje tekstilnog rukotvorstva. Vez je ime dobio po kardinalu Richelieu, koji ga dovodi u Francusku kako bi naučio lokalno stanovništvo da sami rade, tako se to proširilo i do slavonskih sela te se tradicija šlinganja njeguje i održava od kraja 19. stoljeća do danas.
Šlingeraj ili rišelje je vrsta bijelog, bušenog ili rezanog veza, koji se u slavonskim selima prvotno radio ručno, iglom i koncem se vezlo na platnu, a s pojavom mašina za šlinganje proces izrade se ubrzava. Strojni rad ne isključuje i ručni rad te samim tim i dalje spada u kategoriju “ručnih radova”. Spada u kategoriju “Vezova po pismu”, zajedno s tehnikama toledo, zlatovez i svilovez.
U selima šlingeraj se koristi kod izrade narodnih nošnji, te kod izrade praktičnih i uporabnih predmeta kao što su stolnjaci, zavjese, kecelje, tradicionalna posteljina, te za izradu ukrasnih predmeta u crkvama, prvenstveno oltarnika.
Fodrukovanje je tradicionalni način ocrtavanja mustri na platno te je u Slavoniji održano do danas kao stara tehnika. Na prozirni papir se ocrtava mustra te se papir po mustri izbada “fodrukom” (stroj za izbadanje”). Kako bi se mustra preslikala na platno kroz rupice papira, koristi se “plavilo” (plava boja u prahu), te se spužvicom otiskuje kroz papir na platno i oslikava se motiv.
Odane su slavonske žene u očuvanju ručnog rada te svaka ima svoj potpis u radu, što znači da je svaki rad unikatan, te svaka iz motiva radi onako kako u svojoj mašti i kreativnosti vidi mustru, te se isti motiv često razlikuje u nijansama od žene do žene. Umjetnost! Zar ne?